U većini europskih zemalja 1. maj je dan borbe – ulice su ispunjene transparentima, sindikati organiziraju skupove, a građani traže pravednije plate i bolje uvjete rada. U Bosni i Hercegovini, međutim, Praznik rada sve se češće svodi na slobodan dan, roštilj i povratak dijaspore, dok radnička prava ostaju po strani.
Ovogodišnji 1. maj planirano je da bude dočekan uz sunčano vrijeme i pune vikendice, ali i prazne džepove. Cijene mesa, povrća i osnovnih potrepština za praznični ručak u prirodi narasle su do te mjere da mnogima i skromno slavlje postaje luksuz.
Cijene ćevapa, ražnjića i roštiljskih kobasica dosežu i 25 KM po kilogramu, a bez 100 maraka rijetko ko izlazi iz mesnice.
Uprkos tome, gužve su bile primjetne u mesnicama i marketima. No, kako kažu trgovci, to nije ni približno nekadašnjem interesu.
S druge strane, odlazak mladih i pasivnost radničke klase dodatno otežavaju borbu za prava. Umjesto protesta i jasnih poruka vlastima, u BiH se Praznik rada sve više pretvara u tiho slavlje, bez poruke i cilja.
“Nema više ni muzike, ni veselja kakvog je nekad bilo. Danas je luksuz i okrenuti jagnje ili zapaliti roštilj”, rekla je Ilvana Smajlović iz Sindikata kemije i nemetala FBiH.
Praznik rada u BiH tako ostaje dan sjećanja na nekadašnju solidarnost, dok radnici šute, cijene rastu, a osjećaj nepravde postaje svakodnevnica. Umjesto borbe – ćevapi. Umjesto protesta– tišina.
Izvor: crna-hronika.info
