Je li Stanivuković ipozicija ili produžena ruka vlasti?
Draško Stanivuković, lider Partije demokratskog progresa (PDP) i gradonačelnik Banje Luke, sve češće budi sumnje da u političkom teatru Republike Srpske ne igra opozicionara, već suptilnog čuvara Dodikovog interesa. Na prvi pogled buntovan, energičan i glasan – ali efekti njegovog djelovanja sve češće idu u korist režima koji nominalno kritikuje.
Odavno se u političkim krugovima šapuće da Stanivuković igra dvostruku igru – nastupa kao oponent, ali nikada ne zadire suštinski u temelje Dodikovog sistema. Svaka njegova inicijativa ostaje u okvirima simboličnog performansa, bez stvarnog političkog udara. Umjesto da PDP postavi jasnu crtu između sebe i vlasti, Stanivuković često zamagljuje granice – bilo iz nesigurnosti, bilo po direktnim instrukcijama iz Beograda.
Najsvježiji primjer je reakcija na presudu Miloradu Dodiku. Dok je cijela opozicija imala priliku da konsoliduje redove i jasno poruči da niko nije iznad zakona, Stanivuković bira maglu. Umjesto odlučnog stava, on predlaže zajedničkog kandidata svih partija iz RS-a na eventualnim izborima, čime relativizuje krizu i kupuje dragocjeno vrijeme upravo Dodiku.
Takvim ponašanjem, Stanivuković ne doprinosi jačanju opozicije – naprotiv, čini je zbunjenom, podijeljenom i pasivnom. Umjesto da predvodi borbu za političke promjene, on neutralizira svaki impuls promjene. Njegova strategija podsjeća na ulogu „trojanskog konja“ – iznutra razgrađuje snagu opozicionog bloka.
Politička scena RS-a tako dobija jednu novu, sofisticiranu varijantu kontrolisane opozicije – onu koja diže glas, ali nikad ne podiže ruku za stvarni otpor. Stanivuković, svjestan svoje javne slike, vješto balansira između popularnosti i pokornosti, nadajući se da će mu sistem koji navodno osporava jednog dana ustupiti glavnu ulogu.
U stvarnosti, njegova uloga djeluje više kao dio Dodikovog plana nego kao izazov njegovoj moći.
Izvor: crna-hronika.info
