Mihajlo je došao do spoznaje da njegova porodica na ovom prelijepom imanju u Krajčinovcima živi preko 300 godina.
Kao u onoj Čolinoj pjesmi „Šljive su rodile“ situacija je u voćnjaku magistra Mihajla Milivojca u Krajčinovcima, prelijepom zaseoku Vrbaške, sela smještenog na prvim obroncima Kozare. Za tržište Mihajlo ne brine, njegov voćnjak je par kilometara od početka autoputa u Gradišci, do banjalučkih kupaca šljiva je za sat vremena.
„Šljiva je mahom podbacila kod većine voćara, kod mene je na sreću dobro rodila i nema problema za prodaju“, kaže on.
Riječ je o sorti „stenlej“, ovo je mladi voćnjak, tek je u trećoj godini, površina mu je jedan hektar. Ovdje je 1500 stabala, a svako u prosjeku napuni po gajbu od 15 kilograma“, sve je proračunao magistar Milivojac.
Ovaj vrsni stručnjak živi i radi na relaciji Novi Sad – Gradiška. U Novom Sadu sam više godina radio u prosvjeti, radio sam i kao menadžer, te u marketingu. Sada je vrijeme za lagano smirivanje.
U šali sa rodbinom kažem da sada pola vremena živim u Novom Sadu, a pola ovdje u Vrbaškoj, odnosno Gradišci“, priča Mihajlo Milivojac u prelijepom ambijentu mladog, veoma njegovanog voćnjaka šljive.
Mihajlo je došao do spoznaje da njegova porodica na ovom prelijepom imanju u Krajčinovcima živi preko 300 godina. Proizvodnjom šljiva bavili su se svi Milivojci, čak i Mihajlov djed i pradjed.
Imanje je saststavljeno od 12 hektara obradivog zemljišta, 2,5 hektara šume i lijepo uređenog kućišta sa novim i starim objektima. Posred imanja je žila kucavica, prelijep podubok vodeni tok sa bistrom vodom, koja je i najzaslužnija za izvanredan rod šljive.
„Smatram i kao stručnjak i kao čovjek da zemlja uvijek ima svoju vrijednost i da će ona sigurno da raste. Ne posmatram to sa aspekta prodaje, već kao mjesto za budući ljepši život. Otadžbinski rat je bio okidač da se ja počnem baviti ovim poslom. Od nas dvojice sinova-nasljednika jedan je poginuo za otadžbinu, a ja sam počeo podizati ovdje zasad kako bi ispoštovao i roditelje i svetu zemlju i brata i otadžbinu i ovaj narod. Tako sam ovdje i započeo sa podizanjem voćnjaka i uređenjem imanja 2000. godine“, pojasnio je Mihajlo Milivojac.
Na njegovom imanju je i 2,5 hektara jabuke, koja je nekada bila dominantna kultura. Postepeno smanjuje proizvodnju jabuke, bavi se i ratarskom i povrtlarskom proizvodnjom, ali i društvenim i duhovnim aktivnostima.
Na čelu je veoma aktivnog Udruženja građana „Potkozarje kroz vrijeme“, koje je animiralo javnost, pogotovo onu intelektualnu širom Kozare i Potkozarja.
Na konstataciju da je rijetko vidjeti voćara u berbi u čistoj bijeloj košulji, Mihajlo Milivojac je rekao da je jako lijepo biti seljak, a gospodin u duši.
