Europske obavještajne agencije, suočene s rastućom ruskom agresijom i manjkom povjerenja u transatlantske partnere, ubrzano grade zajedničku mrežu — nešto što je donedavno djelovalo nezamislivo. Preokret je potaknut geopolitičkim potresima, uključujući prekid dijeljenja obavještajnih podataka između SAD-a i Ukrajine u ožujku 2025., i označava novu etapu suradnje unutar Europske unije.
Prema navodima sedam obavještajnih i sigurnosnih dužnosnika s kojima je razgovarao Politico, europske prijestolnice pojačano šalju svoje obavještajne časnike u Bruxelles, dok je interna obavještajna jedinica EU-a, poznata kao INTCEN, počela izravno informirati najviše dužnosnike poput predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i visoke predstavnice za vanjsku politiku Kaje Kallas. „Trumpova administracija, htjela to ili ne, dala je Europi poticaj za ujedinjenje obavještajnih kapaciteta“, ironično je komentirao jedan zapadni dužnosnik, tražeći anonimnost.
Naglo zaustavljanje razmjene informacija između Washingtona i Kijeva izazvalo je val zabrinutosti diljem Europe. Nizozemska obavještajna služba potom je objavila da je ograničila dijeljenje podataka s američkim kolegama zbog političkog uplitanja i briga vezanih uz ljudska prava. „Postoji osjećaj da bi SAD u nadolazećim mjesecima mogle biti manje predane dijeljenju obavještajnih podataka, i unutar NATO-a i šire“, izjavio je Antonio Missiroli, bivši visoki dužnosnik NATO-a.
U takvom ozračju, mnoge zemlje preispituju svoje prakse. Francuska, Njemačka i Nizozemska zagovaraju dublju suradnju u manjim, pouzdanim formatima, dok druge i dalje opterećuje naslijeđeno nepovjerenje. Nedavna otkrića o mađarskim obavještajcima koji su, prerušeni u diplomate, pokušali infiltrirati institucije EU-a dodatno su naglasila krhkost povjerenja unutar bloka.
Tradicionalno središte razmjene, neformalni Klub de Berne, postoji već pola stoljeća i uključuje države poput Švicarske i Norveške, ali ne i sve članice EU-a. Zbog izostanka formalne strukture i strogih nacionalnih pravila o dijeljenju podataka, njegove su mogućnosti ograničene. „Koristan je, ali nedostatan za današnje izazove“, ocjenjuje Philip Davies, direktor Brunel Centra za obavještajne studije u Londonu.
Paralelno s tim, INTCEN zajedno s Vojnim ravnateljstvom za obavještajne poslove EU-a čini Jedinstveni kapacitet za analizu obavještajnih podataka (SIAC), koji priprema zajedničke procjene za donositelje odluka. U rujnu 2024. Daniel Markić, bivši šef hrvatske SOA-e, preuzeo je vodstvo INTCEN-a s ciljem jačanja razmjene i bržeg, izravnog izvještavanja europskih lidera.
Ideja o stvaranju „europske CIA-e“ dobiva na zamahu. Bivši finski predsjednik Sauli Niinistö, u izvješću naručenom od Ursule von der Leyen, predložio je agenciju koja bi koordinirala strateške i operativne potrebe EU-a. No put do toga prepun je prepreka: različiti nacionalni prioriteti, pravne barijere i strah da bi prevelika autonomija dodatno narušila odnose sa SAD-om. „Povjerenje je ključno. Bez njega suradnja je ograničena“, rekao je Niinistö za Politico, uz napomenu da je punokrvna agencija EU-a još uvijek daleka.
Unatoč tome, Bruxelles postupno gradi vlastitu obavještajnu zajednicu. Većina stalnih predstavništava država članica danas ima akreditirane obavještajne časnike, a belgijske sigurnosne službe pojačano prate špijunske aktivnosti oko institucija EU-a. Neke zemlje — među njima Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo — predvode inicijative poput „Koalicije voljnih“, koja je nakon američkog povlačenja proširila dijeljenje podataka s Ukrajinom.
Nizozemska, pak, razmatra dublje povezivanje s Poljskom, nordijskim zemljama i drugim partnerima, uključujući razmjenu „sirovih“ podataka. No s 27 članica i vrlo različitim interesima, izgradnja potpunog povjerenja i dalje ostaje najteži zadatak — i najveći test europske sigurnosne arhitekture.
Izvor: crna-hronika.info
