Građanima rast plata često zvuči kao lijepa vijest na TV-u, ali kad dođu do prodavnice i računa shvate da je to samo broj. Iz mjeseca u mjesec mnogi imaju osjećaj da raspolažu s istim ili čak manjim novcem, jer cijene idu brže od primanja. Ono što se na papiru zove “rast”, u stvarnosti se pretvori u “krpljenje”.
Godinu 2025. u BiH većina neće pamtiti po politici ni velikim pričama, nego po borbi da se preživi do prvog u mjesecu. Ekonomija je postala glavna tema u svakoj kući: skupa hrana, stanarina, računi, gorivo, lijekovi. Plate nominalno rastu, ali nedovoljno da pokriju ono što je danas osnovno, a kamoli da porodica odahne.
U Federaciji BiH minimalna plata je značajno porasla sa 619 na 1000 KM, što je najveći skok u dugo vremena. I to jeste velika promjena na računu, ali problem je što je povišica došla u isto vrijeme kad su cijene već bile “podivljale”. Dvoje zaposlenih na minimalcu i dalje teško može iznijeti mjesečne troškove četveročlane porodice: kirija ili kredit, računi, hrana, školovanje djece, prevoz sve to “proguta” platu prije nego mjesec završi.
Zato ljudi sve češće kažu: “Ma kakav rast plata, ja ništa ne osjećam.” Jer realno, povišica je često otišla na ono što se moralo platiti skuplje nego prije – hrana, stanovanje, energenti i razne usluge. Umjesto da se živi lakše, povišica je samo ublažila udar, da se ne propadne do kraja.
Posljedica je da prosječna porodica svaki mjesec pravi nova odricanja. Ono što je nekad bilo normalno – izlet, vikend van kuće, kratko putovanje, pa čak i neka sitna radost danas se mjeri, planira i često prekriži. Život se sveo na osnovno: platiti, prehraniti se i preživjeti, bez ikakvog prostora za “normalan život”.
Posebno je teško penzionerima. Mnogi otvoreno kažu da poslije računa i lijekova ostane premalo za hranu. Minimalna penzija je porasla simbolično, a u praksi taj iznos jedva pokrije i dio troškova. Zato se nastavlja ista priča: prvo računi, onda lijekovi, a za hranu šta ostane i često ostane premalo.
Izvor: crna-hronika.info
