Dok je Nenad Malešević sa keja osmatrao savsku obalu, njegov unuk David prošetao je do poluostrva tražeći dobru poziciju gdje će zabaciti štapove.
Došli su iz Laktaša, djed iz Velikog Blaška, a unuk iz centra ovog lijepog grada. Nakratko su obišli sportske ribolovce na takmičenju, pa odlučili da okušaju ribarsku sreću.
“Našao sam lijepo mjesto tu u blizini”, raportirao je David, pokazujući rukom na poluostrvo. David je tehničar CNC tehnologije, a djed Nenad je penzioner. Radio je završne radove u građevinarstvu.
“Oduvijek, otkad znam za sebe privlačila me je voda, volio sam ribolov. Pecao sam na Vrbasu i Savi uglavnom. Dolazio sam u Gradišku, išao za ribom čak i do Kaoca, tamo iza Srpca.
Najveći šaran kojeg sam ulovio težio je osam kilograma. Somove nisam lovio, ali jesam štuke i smuđeve. Ipak u svojoj ribolovačkoj karijeri ulovio sam najveći broj škobalja. S razlogom, jer ga u Vrbasu ima dosta”, rekao je sedamdesetčetverogodišnji Nenad Malešević.
David kaže da je njegov najveći ulov bio šaran od četiri kilograma, ulovio ga je na Manjači. David je dvadesetogodišnjak i pred njim je život i mnogo vremena za kapitalce. Obećali su javiti, ako danas upecaju krupnu ribu da pravimo novu priču. Rastali smo se uz tradicionalni ribarski pozdrav “Bistro”.
Djed i unuk ribari