Prema analizi konzultantske kuće Boston Consulting Group (BCG), do 2035. u velikim gradovima svijeta moglo bi se kretati između 700.000 i 3 miliona potpuno autonomnih robotaksija. U nekim gradovima cijene vožnje bit će čak i niže od klasičnih taksi usluga i ride-hailing servisa poput Ubera ili Bolta.
Najbrže širenje očekuje se u SAD-u i Kini, dok će u Europi tempo biti sporiji zbog strožih pravila i viših troškova. Prema procjeni BCG-a, do 2035. u Kini bi moglo voziti 850.000, u SAD-u 350.000, a u Europi oko 120.000 robotaksija.
Iako tehnologija napreduje, prihvatljivost robotaksija ovisi i o građanima. U Kini 60 posto ispitanika je otvoreno prema autonomnim vozilima, dok je u SAD-u i Europi taj broj 30-35 posto. Međutim, BCG predviđa da će do 2030. prihvaćenost porasti na 60 posto u SAD-u i preko 45 posto u Europi, zbog sigurnosti, pouzdanosti i nižih troškova vožnje.
Trošak po kilometru robotaksija već sada je značajno niži nego kod klasičnih taksi usluga u SAD-u oko 0,80 USD, a u Kini samo 0,40 USD.
“Robotaksiji nisu revolucija, nego evolucija,” kaže Boris Gardijan, vođa projekata u BCG-u za See.biz. “Tehnologija je spremna, ali gradovi moraju osigurati infrastrukturu, zadovoljiti regulatorne zahtjeve i održavati kvalitetu flote. Zato će uspjeh zavisiti od pažljivo odabranih zona i faznog uvođenja.”
Ulazak na nova tržišta skup je i dugotrajan – pokretanje robotaksija u jednom američkom gradu može trajati do dvije godine i koštati 15-30 miliona dolara. Pokrivanje cijelog metropolitanskog područja može potrajati 4-6 godina.
Robotaksiji će najviše napredovati u tehnološki razvijenim gradovima SAD-a i Kine, dok će Europa zbog fragmentiranih pravila i viših troškova ići sporije. Gradovi u razvoju i dalje će ovisiti o tradicionalnim prijevoznim sredstvima, a tek nakon 2040. robotaksi bi mogli biti tamo široko dostupni.
Dugoročno, autonomna vozila mogla bi pokriti 55-85 posto gradskih putovanja u razvijenim metropolama, dok privatni automobili i dalje zadržavaju značajnu ulogu, posebno tamo gdje su parkiranje i promet slobodni.
Veća autonomna vozila, poput prigradskih autobusa bez vozača, mogu riješiti problem prvog i posljednjeg kilometra do čvorišta javnog prijevoza, olakšavajući dostupnost za manje naseljena područja i smanjujući troškove javnog prijevoza.
Izvor: crna-hronika.info
