Kada se danas spomene Iran, većina ljudi pomisli na političke sukobe, nuklearne pregovore i međunarodne sankcije. Međutim, iza tih velikih geopolitičkih tema nalazi se svakodnevni život više od 90 miliona ljudi koji žive i rade u ekonomiji koja je decenijama pod snažnim međunarodnim sankcijama.
Zbog takve situacije država je razvila takozvanu „ekonomiju prilagođavanja“ ili „ekonomiju otpora“. To znači da se Iran u velikoj mjeri oslanja na vlastitu proizvodnju – od hrane do automobila – kako bi smanjio zavisnost od uvoza. Zbog toga cijene mnogih osnovnih proizvoda izgledaju veoma drugačije nego u Evropi.
Jedna od stvari koja najviše iznenađuje su cijene energije. Država snažno subvencioniše gorivo kako bi zaštitila standard građana. U okviru mjesečne kvote od 60 litara, litar benzina košta oko 0,26 eura, što je među najnižim cijenama u svijetu.
Slično je i s komunalnim troškovima. Prosječni mjesečni troškovi za struju, grijanje i vodu za stan od oko 85 kvadratnih metara u Teheran iznose oko 13 eura, dok brzi kućni internet košta oko 6 eura mjesečno, iako je pristup internetu djelimično ograničen filtrima.
Zbog ograničenog uvoza, police prodavnica uglavnom su pune domaćih proizvoda, pa su i osnovne namirnice relativno pristupačne. Tako hljeb od 500 grama košta oko 0,46 eura, litar mlijeka oko 0,56 eura, dok pakovanje od 12 jaja košta približno 1,16 eura. Kilogram pilećih prsa može se kupiti za oko 2,56 eura, a obrok u restoranu u prosjeku košta oko 4,24 eura.
Javni prevoz je također jeftin, pa karta obično košta između 0,15 i 0,51 eura. Druženje u kafićima i restoranima i dalje je važan dio svakodnevnog života, a cijena čaja u Teheranu je u prosjeku oko 0,26 eura.
Ipak, ove cijene treba posmatrati u kontekstu prihoda građana. Zbog dugogodišnjih sankcija iranska valuta je oslabila, a inflacija je visoka. Prosječna mjesečna plata u Iranu iznosi oko 306 eura, što znači da mnogi građani moraju pažljivo planirati troškove.
Zbog toga Iranci imaju relativno lak pristup osnovnim životnim potrepštinama poput hrane, grijanja i prevoza, ali je kupovina uvoznih proizvoda mnogo teža. Tehnologija, automobili, brendirana odjeća ili putovanja u inostranstvo za mnoge predstavljaju luksuz koji si rijetko mogu priuštiti.
Uprkos svemu, svakodnevni život u Iranu nije potpuno sumorna slika. Zemlja ima veliki broj obrazovanih ljudi, posebno inženjera i ljekara, a građani su razvili brojne načine prilagođavanja od lokalnih digitalnih aplikacija do snažne domaće proizvodnje.
Na kraju, život u Teheranu je kombinacija modernog urbanog ritma i tradicionalnih vrijednosti, gdje ljudi nastoje živjeti normalno i pronaći ravnotežu uprkos ekonomskim ograničenjima.
Izvor: crna-hronika.info
