Zimus se ugasio u brazdi i nije mogao upaliti. Ukućani su u glas rekli da je sazreo za otpis i staro željezo, ali Josip Barišić, zvani Miško nije dao svog “Čerčila” na otpad.
Welcome, Login to your account.
Welcome, Create your new account
A password will be e-mailed to you.
Rekao je, dok sam ja na nogama i on će biti na točkovima. Tako je i bilo. Traktor IMT-533 je popravljen i spreman za proljeće.
„Promijenili smo mu neke sitne dijelove u sistemu dovoda goriva i evo sad pali na pola ključa. Ovaj traktor je kupljen 1969. godine, nakon zemljotresa u Banjaluci. Ja i on se družimo 57 godina. Meni je već sedamdeset. Koliko je on njiva preorao, kukuruza i žita dovezao iz njive, a drva iz šume… I kad nemamo šta raditi, ja i moj “Čerčil” idemo na savske gape u ribolov, a tamo imam i baštu”, priča Barišić za Aloonline.
Kako je traktor IMT dobio ime poznatog britanskog državnika
Zašto ga zove “Čerčil” i zašto mu je toliko prirastao za srce, priča je za sebe. I ima logično objašnjenje.
„Rađen je po engleskoj licenci, a Čerčil je bio čuveni britanski državnik. Pitam se od kakvog je materijala izrađen kad je praktično nepoderiv. A kada nam dosadi biti u kući i garaži, zaputimo se na Savu. Uvijek nešto donesemo kući, ili ribe, ili kolje za paradajz, po neko drvo, ili zeleni iz bašte. Sad da mi neko ponudi novog “Kineza” sa kabinom i klimom, ne bih ga ni pogledao”, ispričao je Barišić za Aloonline.
Miškov “Čerčil” spreman za proljeće: Najstariji traktorista i traktor u pet sela
Miško sa “Čerčilom” obradio više od 5.000 dunuma
Za 57 godina Miško je sa “Čerčilom” obradio više od pet hiljada dunuma zemljišta, a poznato je da je zemlja u Bokovima među najtežom za oranje i tanjiranje.
„Bilo je teških godina, kada nije bilo ni plate niti bilo kojih drugih primanja. Upravo ovaj traktor nas je prehranio, i zato zauzima počasno mjesto u našem domaćinstvu. Nas dvojica imamo zajedno skoro 130 godina i još nismo za staro željezo, ni “Čerčil”, ni Miško”, potvrdio je za Aloonline.ba Josip Barišić iz Bok Jankovca kod Gradiške.
Izvor: https://aloonline.ba/ Autor: Boško Grgić