GRADIŠKA – Šljivari potiču iz Dobrog Sela kod Bosanskog Petrovca, Golubića kod Knina, sela Zebe u opštini Bosansko Grahovo, a najbrojniji su u Jablanici, Podgradcima, Jazovcu i Mašićima kod Gradiške, Banjaluci, Novom Sadu, Sisku, Rijeci, Zagrebu…
Odakle su stigli učesnici?
Bosna i Hercegovina
Srbija
Hrvatska
Njemačka
Italija
Mjesta značajna za porijeklo porodice Šljivar
Golubić kod Knina
Dobro Selo kod Bosanskog Petrovca
Zebe kod Bosanskog Grahova
Jablanica
Podgradci
Jazovac
Mašići
Postoji više istorijskih izvora o naseljavanju Golubića žiteljima srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere.
Među njima su i preci Šljivara. Tako, na primjer, prota Savo Nakićenović u knjizi “Kninska Krajina” navodi da su se plemena koja žive u Golubiću naselila između 16. i 18. vijeka, većina u periodu od 1525. do 1527. godine.
Bosanski Petrovac se smatra izvornom maticom krajiškog roda Šljivara, koji su dio većeg roda (zajedno sa Pilipovićima i Predojevićima) i slave istu krsnu slavu – Svetog Alimpiju Stolpnika.
Šljivar je i naseljeno mjesto u Srbiji, jugozapadno od grada Zaječara.
Petnaesti susret u Gornjim Podgradcima
Na petnaesti susret u Gornjim Podgradcima, posljednjeg vikenda u junu, Šljivari su doputovali iz Italije, Njemačke, Srbije, Hrvatske…
Radislav Šljivar iz Donjih Podgradaca (74), najstariji na jubilarnom okupljanju, smatra da su ovi susreti važni – stariji da ne zaborave zajedničke korijene, a mladi da saznaju i čuvaju svoje porijeklo.
“Svaki put kada se sretnemo, kada se ovako okupimo, osjećam se ponosno, srećno i zadovoljno. Ove godine zbog velike vrućine mnogi nisu bili u mogućnosti da dođu, ali, koliko god nas ima, naš susret je važan na očuvanju sjećanja na naše zajedničke pretke”, kazao je Radislav Šljivar iz Donjih Podgradaca, koji je na susret došao sa suprugom Marijom. Sa njima su bili unuk Danilo i unuka Natalija.
“Šljivari su dobri ljudi, poštuju se i vole. Moj djed je najbolji, a dobra je i baba. Kada kod njih dođemo, dočekaju nas veoma srdačno. To nema nigdje, takve dobrote. Ponosan sam na njih”, pohvalio je Danilo Šljivar, đak osnovne škole, svoga djeda Radislava i baku Mariju.
Dobri ljudi iz Dobrog Sela
Najstariji član među krajiškim Šljivarima je Borko iz Zeba kod Grahova. Ima 85 godina. Kada smo se počeli družiti, podsjeća Goran Šljivar iz Banjaluke, najstariji je bio Sava Šljivar, poznat po šaljivom duhu i snažnoj želji da se sastajemo i čuvamo svoje zajedničko porijeklo.
Irena Šljivar je do rata živjela u Dobrom Selu kod Petrovca, a sada je u Banjaluci.
“Kako se osjećate na ovom susretu? Da li ste saznali nešto novo o svom porijeklu”, pitamo Irenu.
“Ispunjeno. Nisam saznala ništa što već nisam znala. Potičemo iz Golubića. Odatle smo doselili u Bosanski Petrovac i okolinu. Nekada smo se prezivali Pilipović. U Dobrom Selu i sada postoje Šljivari. U Petrovcu je bilo više naših porodica i članova, a sada najviše Šljivara ima u Gradišci i okolini. U rodnom selu živjela sam do 1993. godine, a od tada sam u Banjaluci. Petrovac i sada smatram svojim gradom.”
Iz Banjaluke došla je i Božana Šljivar. Kazala nam je: “Mene ovi susreti relaksiraju. Svi naši su duhoviti. Nisam vjerovala da ćemo 15 godina održavati susrete. Sada sam uvjerena da će tradicija živjeti. Šljivari vole pričati pa su o sebi sve ispričali, sve što znaju”.
Doseljenici u Jazovac
U Jazovcu je prije stotinu godina, navodi Aleksandar Šljivar, bila jedna kuća Šljivara, potom se broj domaćinstava i stanovnika povećavao, ali zbog migracija i pada nataliteta svi Šljivari u ovom selu ponovo su u jednoj kući.
Aleksandar Šljivar je i ove godine sreo mnoge prezimenjake, rođake, članove iste porodične loze. Cijele godine raduje se ovom susretu jer je, kaže, važno da znamo ko smo i odakle potičemo.
“Moj predak Luka govorio je da smo mi doseljenici iz Petrovca. To je često pričao djeci. Djed Luka je želio da ode u taj kraj i upozna Šljivare, svoje pretke. Nije u tome uspio. Zato smo mi ispunili Lukinu želju”.
Prema djedovom pričanju, nastavlja priču Aleksandar, Šljivari su iz Dobrog Sela kod Bosanskog Petrovca doselili u Jazovac prije vijek i po.
“Šljivari su se poslije razgranali u Mašiće, Jablanicu i Gradišku… Neki su odavde dospjeli u Kanadu, Australiju, Ameriku i drugdje po svijetu, a ja sam tri decenije u Firenci, u Italiji”, napominje Aleksandar Šljivar, ukazujući na vrijednosti susreta koji se ne smiju prepustiti zaboravu.
Magija
Najčešća imena kod Šljivara su Goran, Vujadin, Damjan, Kristijan, Stefan, Oliver, Tanja, Božana, Dragica, Mirjana, Luka, Marko… Goran Šljivar objašnjava da su Šljivari, kao sav običan narod, skloni sabornosti, da su druželjubivi i solidarni. Radislav Šljivar je, nakon nekoliko sati u hladovini, pored bogate trpeze, u podgradačkom zaseoku Pejići, dopunio Goranovu konstataciju. Učinio je to šaljivo, u svom maniru:
“Mogu pod punom moralnom odgovornošću objaviti da se niko nije napio. To mi se uopšte ne dopada. Mi Šljivari smo talentovani za pijančenje, a to niko nije pokazao. Ovdje kao da je magija na nas bačena”.
